Krsto Odak
(1888. - 1965.)
Rođen je u Siveriću kod Drniša
20.03.1888.g.
Dane svog školovanja provodi u Sinju, Šibeniku i Makarskoj
otkrivajući svoj smisao za glazbu u radu s Ivanom Ocvirkom i
Matijašem Melchiarom.
Otišavši potom na teološke studije u München, istodobno je studirao
glazbu kod uvaženog njemačkog glazbenika patera Hartmanna.
Nakon povratka u domovinu 1913.g. kao svećenik djeluje u Sinju i
obližnjem Otoku.
1919.g. napušta svoje dotadašnje zanimanje i odlazi na studij glazbe
u Prag u klasu uglednog češkog skladatelja V.Novaka.
Od tada se posve posvećuje glazbi te svoj prvi umjetnički uspjeh
postiže već na apsolventskom koncertu kada njegova Sonata za
violinu i glasovir dobiva prvu nagradu.
Po povratku u Zagreb postaje profesorom na Muzičkoj akademiji u
kojoj djeluje do umirovljenja 1961.g.
Umro je u Zagrebu, 04.11.1965.g. i pokopan je na zagrebačkom groblju
Mirogoj.
Odakova umjetnička ostavština broji više od 80 numeriranih i
nenumeriranih opusa. Svoj glazbeni stil navijestio je već u svojim
prvim radovima. U njima se lako može primijetiti sklonost polifonom
oblikovanju te naglašavanju folklornih obilježja što je jasno
vidljivo i u njegovim kasnijim djelima. Ipak, prihvaćajući pozitivne
suvremene kompozicijske tehnike, skladatelj je postepeno obogaćivao
svoja izražajna sredstva, osobito harmoniju, što se najviše
ocrtavalo u proširenju njezinih temelja starim modalitetima. No,
glavno Odakovo izražajno sredstvo bila je i ostala melodija.
U svim glazbenim formama kojih
se dotakao, Odak je stvorio vrijedna umjetnička djela koja su, bez
sumnje, u velikoj mjeri obogatila hrvatsku glazbenu kulturu.
U raznolikom opusu nalaze se:
-
orkestralna: 4 simfonije
(Simfonija Jadrana), 2 Passacaglie, Suita za gudački orkestar...
-
komorna: 4 gudačka
kvarteta, klavirski trio...
-
klavirska: sonata
-
glazbeno – scenska: opera
(Dorica pleše, Konac svijeta, Majka Margarita), balet (Leptirica
i mjesec), glazba za igrokaze (Živkov badnjak, Priča o Novoj
godini)
-
vokalna djela: svjetovna
(Madrigal, zborske rapsodije) i duhovna (mise, moteti, Tri
psalma...)
Zanimljivo je da je 1937. godine Odak skladao glazbu za
Morešku u
dogovoru s nekolicinom moreškanata pošto je ljeti često boravio u
Korčuli. Nova glazba je tada dočekana sa sumnjom. Tijekom II.
Svjetskog rata partitura se izgubila pa se Moreška još neko vrijeme
izvodila uz staru glazbu da bi tek nakon ozbiljnih kritika
stručnjaka na staru glazbenu pratnju (povodom nastupa Moreške u
Parizu 1946. godine), konačno bilo prihvaćeno da se Moreška izvodi
uz Odakovu glazbu.
